Miljenko Smoje

Miljenko Smoje (14. 2. 1923. - 25. 10. 1995, Split). Nakon završetka Više pedagoške škole radio je kao učitelj u Komiži i Omišu, a 1948. zaposlio se kao novinar i urednik u Slobodnoj Dalmaciji. Pokrenuo je i uređivao satirični list Pomet, kasnije podlistak Slobodne Dalmacije. Osim u Slobodnoj - uz koju je proveo gotovo cijeli radni vijek, zauvijek ostavši najveće ime u povijesti lista - neko je vrijeme bio zaposlen i na Radio Splitu, povremeno surađujući i u brojnim drugim novinama. Osim Hajdukove monografije „Hajdučka legenda“ (1971.), sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetog stoljeća Smoje je pisao i kazališne scenske kolaže te scenarije za film i televiziju, a najveću popularnost donijele su mu serije „Naše malo misto“ i „Velo misto“. Oba scenarija objavio je i kao romane. Desetljećima ispisujući svoju prepoznatljivu humorističnu feljtonistiku, dekodirao je mentalitet Splita i Dalmacije, definirao njihov identitet i legitimirao pučki govorni jezik uvodeći ga u masovne medije, stvorivši opus jedinstven u cjelokupnoj povijesti hrvatskog žurnalizma i književnosti. Manji dio te goleme građe ukoričen je u „Dalmatinskim pismima“ (1976.), „Libru Miljenka Smoje“ (1981.) i „Dnevniku jednog penzionera“ (1981.) te posthumno izdanoj zbirci putopisa i reportaža „Skitam i pitam“ (2013). Svoje posljednje feljtone pisao je za Feral Tribune, a izbor tih tekstova okupljen je u knjizi „Pasje novelete“ (1996.).