Franko Lukež

Franko Lukež (Pula, 28.3.1952. – Zagreb, 2. 9. 2022.) bio je  ekonomist, enološko-gastronomski publicist i somelijer. Gastronomijom se počeo baviti još osamdesetih godina prošloga stoljeća. Baveći se unaprjeđenjem i popularizacijom istarske gastronomije, priredio je, zajedno s Brankom Lovrićem, zbirku recepata „Istarska kuhinja: gastronomsko turistički vodič“ (Pula 1982.). Osim recepata, knjiga je sadržavala i poglavlje o istarskim vinima: „I zaliti treba znati“. Priredio je knjige „Dalmatinska kuhinja“ i „Slavonska kuhinja“. Od 1996. godine priređivao je godišnji gastronomsko-enološki vodič „Istra gourmet“ u izdanju Turističke zajednice Istarske županije, najrelevantniji tiskani gastronomski vodič u Hrvatskoj. Pisao je u Glasu Istre, Jutarnjem listu, Dobroj hrani, Iću & piću i Akademiji, a od 2005. do 2010. u tjedniku Globus pisao je kolumnu u kojoj je ocjenjivao restorane. Napisao je predgovor za hrvatsko izdanje „Priručnika za sommeliere“ (Pula 2015.) i uredio hrvatsko izdanje knjige „Hrana i vino“ (Pula 2018.). Turistička zajednica Istarske županije dodijelila mu je Nagradu „Zlatna koza – Capra dʼoro“ 2011. za izniman doprinos turističkoj promociji Istre te posmrtno (2022.) za životno djelo. Pokopan je u Puli.