Evelina Rudan

Evelina Rudan rođena je u Puli 1971. godine. Živi u Zagrebu. Objavila je zbirke „Sve ča mi rabi ovega prolića“ (2000.), „Posljednja topla noć“ (2002., zajedno sa Slađanom Lipovcem i Denisom Peričićem), „Uvjerljiv vrt/ Convincing Garden“ u elektroničkom obliku (prijevod Hana Dada Banak, 2003.), „Breki i ćuki“ (2008.), „Pristojne ptice“ (2008.) i „Smiljko i ja si mahnemo“ (2020.) te slikovnicu (zajedno s ilustratorom Svenom Nemetom) „Kraljevićev san“ (2010.). Za rukopis zbirke „Breki i ćuki“ dobila je Nagradu „Drago Gervais“ 2007. godine, za zbirku pjesama „Smiljko i ja si mahnemo“ Nagradu „Fran Galović“ 2020. godine te nagrade: „Ivan Goran Kovačić“, Nagradu HAZU-a za književnost te „Tin Ujević“ i „Drago Gervais“. Pjesme su joj prevedene na slovenski, češki, engleski, njemački, španjolski, talijanski, rumunjski i nizozemski. Predaje na Odsjeku za kroatistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Za znanstvenu knjigu „Vile s Učke. Žanr, kontekst, izvedba i nadnaravna bića predaja“ (2016.) dobila je nagradu Filozofskoga fakulteta 2017. godine.